Reumatoidna artroza liječenja zgloba koljena

Artroza – simptomi, rizični faktori i prirodno liječenje

Artroza Degenerativna bolest zglobova, osteoartroza, hipertrofični osteoartritis Artroza je kronična bolest cijelog zgloba obilježena razaranjem i gubitkom zglobne hrskavice uz druge artikularne promjene, poput hipertrofije kosti reumatoidna artroza liječenja zgloba koljena osteofita. Dijagnoza se potvrđuje radiološki. Liječenje se sastoji iz fizikalnih mjera uključujući rehabilitacijufarmakoterapije i kirurških zahvata.

Artroza, osteoartroza ili osteoartritis OA je najčešća bolest zglobova, koja obično postaje simptomatska u 40—im i 50—im godinama i skoro je uvijek nazočna u dobi od 80 god.

Povezani članci:

Ipak, samo polovica osoba s artrotskim promjenama ima izražene tegobe. Artroza u muškaraca prije U dobi od 40 do 70 god. Podjela Artroze se dijele na primarne idopatske i sekundarne. Primarna se artroza veže uz neke zglobove kondromalacija patele je npr.

Ako primarna artroza napadne više zglobova, razvrstava se kao primarno generalizirana OA. Obično se dijeli prema lokalizaciji npr. Sekundarna OA je posljedica promjena u mikrookolišu hrskavice. Tu idu značajne ozljede, urođene abnormalnosti zglobova, metabolički otkloni npr. RA, giht, kondrokalcinoza. Patofiziologija U zdravim je zglobovima trenje minimalno; oni se normalnom upotrebom reumatoidna artroza liječenja zgloba koljena troše, kao ni preopterećenjem, pa ni ozljedama. Hijalina hrskavica je avaskularna, aneuralna i alimfatična.

To su stanice s najdužim životnim ciklusom u organizmu slično stanicama CNS—a i mišića. Struktura i funkcija hrskavice ovise o pritisku npr. Artroza počinje mehaničkim oštećenjem tkiva npr. Ozljeda tkiva potiče kondrocite na stvaranje proteoglikana i kolagena. Povećava se međutim i stvaranje enzima koji razaraju hrskavicu te upalnih citokina, koji su i normalno nazočni u malim količinama.

Upalni medijatori pokreću inflamacijski ciklus, koji dodatno stimulira kondrocite i obložne stanice sinovije, da bi konačno razgradio hrskavicu. Kondrociti podliježu apoptozi. Kad je hrskavica jednom razorena, izložena kost postaje kompaktnija i sklerotična.

Artroza napada sva zglobna tkiva. Supkondralna kost se prvo stvrdnjava, potom bude podložna infarciranju, da bi kasnije postala porozna s pojavom supkondralnih cista. Pokušaji reparacije uzrokuju supkondralnu sklerozu i osteofite na rubovima zgloba, ne bi li ga stabilizirali. Sinovija buja uz znakove upale i stvaranje manje viskoznog izljeva.

Godine starosti, indeks tjelesne težine, varus deformiteti, i više uključenih zglobova u bolest, povećava vjerojatnost pogoršanja artroze. Artroza nema utjecaja na opće stanje organizma i duljinu života bolesnika. Kod mlađih i aktivnijih pacijenata češća je potreba za zamjenom proteze, dok kod većine starijih pacijenata zamjena nije potrebna.

Podražaj periartikularnih tetiva i ligamenata izaziva tendinitis i kontrakture. Kako se smanjuje pokretljivost zgloba, tako slabe i okolni, potporni mišići.

Menisci pucaju i skloni su drobljenju. Spondiloza artroza kralježnice na razini reumatoidna artroza liječenja zgloba koljena dovodi do zadebljanja i proliferacije stražnih longitudinalnih ligamenata sa stvaranjem poprečnih pregrada koje pritiskaju prednje dijelove kralježnične moždine, uz bujanje ligamenta flava, koji znadu komprimirati njene stražnje dijelove.

Uzroci i rizični faktori artroze Degenerativni proces je obično polagan i progresivan. Zglobna hrskavica se polagano troši, a na nekim dijelovima potpuno nestane. Na rubovima zgloba nastaju karakteristični koštani izdanci — osteofiti. Osteofiti su koštane promjene koje nastaju kao kompenzacijski odgovor na opterećenje, odnosno te promjene nastoje povećati samu površinu zgloba i tako smanjiti opterećenje na zglobu.

Klinička slika Početak je uglavnom postupan i zahvaća tek jedan ili dva zgloba. Prvi simptom je bolnost, koja se često opisuje kao duboka, pogoršava se opterećenjem, a olakšava mirovanjem, da bi konačno postala manje—više trajna. Kako artroza napreduje, pokretnost zgloba se sužava uz bolnost, krepitacije ili osjećaj struganja. Bujanje hrskavice, kosti, ligamenata, tetiva, kapsula i sinovije uz veće ili manje zglobne izljeve dovodi do karakterističnih konsultacije boli u zglobovima artrotskih zglobova.

Kasnije se znadu javiti i fleksione kontrakture, dok je iole značajniji sinovitis rijedak. Većinom su zahvaćeni distalni DIP i proksimalni PIP interfalangealni zglobovi s pojavom Heberdenovih ili Bouchardovih čvorića, zatim prvi karpometakarpalni zglob, intervertebralni i zigoapofizni zglobovi cervikalnih i lumbalnih kralježaka, prvi zglobovi i mišići u prstima zglob, kuk i koljeno.

Cervikalna i lumbalna spondiloza uzrokuje mijelopatiju i radikulopatiju, no klinički znaci mijelopatije su obično blagi, dok radikulopatija zna biti izražena, ali ipak rijetko jer su živčani korjenovi i gangliji dobro zaštićeni.

Ponekad se javlja insuficijencija vertebralnih arterija, infarkt kralježnične moždine ili pritisak osteofita na jednjak.

Bol u koljenu. Artroza i artritis kolenskog zgloba

Tegobe polaze i iz supkondralne kosti, ligamenata, sinovije, periartikularnih burza, kapsula, mišića, tetiva, diskusa ili periosta jer su sve ove strukture osjetljive na bol. U moždini supkondralne kosti zna porasti venski tlak s izazivanjem boli katkad se naziva "koštana angina". Koksartroza postupno sužava pokrete u kuku. Bol se zna projicirati u prepone, prema trohanteru ili referirati u koljeno.

Osjetljivost na pritisak i bol pri pasivnim pokretima javljaju se razmjerno kasno, čemu pridonose spazam mišića i kontrakture. Opažaju se i drugi deformiteti te subluksacije. Dijagnoza Na OA treba posumnjati pri postupnom razvoju simptoma, osobito u starijih osoba.

U tom slučaju treba snimiti radiogram većine simptomatskih zglobova. Obično se otkrivaju marginalni osteofiti, suženja zglobne pukotine, povećana gustoća supkondralne kosti uz formiranje cista i remodeliranje te artikularni izljevi. Suženje zglobnih pukotina koljena prije će otkriti snimci u stojećem položaju.

Laboratorijski su nalazi uredni, ali koriste pri isključivanju drugih stanja npr. RA ili otkrivanju bolesti koje uzrokuju sekundarnu artrozu.

Artrotske promjene izvan uobičajenih zglobova govore za sekundarnu OA pa se daljnjom obradom traga za primarnim otklonom npr.

Navigacijski izbornik

Prognoza i liječenje Artroza je većinom sporadično progresivna i povremeno se zaustavlja ili popravlja na nepredvidljiv način. Ciljevi liječenja su suzbijanje boli, održavanje pokretljivosti zgloba i unapređenje lokalne i opće funkcije. Osnovno se liječenje zasniva na fizikalnim mjerama rehabilitacije, na vježbama snage, fleksibilnosti i izdržljivosti, na potpornim uređajima i na podešavanju svakodnevnih aktivnosti.

Farmakoterapija i kirurški zahvati su tek dopunske mjere. S rehabilitacijom je najbolje otpočeti prije nastupa invaliditeta. Vježbe mogu zaustaviti pa čak i restituirati artrozu koljena i kuka.

Svakodnevno treba provoditi vježbe istezanja. Iole duža imobilizacija pogoduje kontrakturama i pogoršava klinički tijek, ali je nekoliko minuta odmora npr. Korisno je podešavanje dnevnih aktivnosti.

Artritis i artroza: koja je razlika i kako to liječiti?

Bolesnik sa spondilozom, koksartrozom ili gonartrozom treba izbjegavati duboke, mekane fotelje i naslonjače s nepovoljnim položajem tijela i otežanim ustajanjem. Redovito postavljanje jastuka pod koljena potiče kontrakture pa ga isto treba izbjegavati. Bolesnicima su najbolje stolice s ravnim naslonom bez nagiba, čvrsti ravni kreveti s obrubom, a sjedala automobila trebaju biti pomaknuta naprijed, ali udobna.

Moraju provoditi posturalne vježbe, nositi čvrstu ili sportsku obuću i ne prekidati zaposlenje ni fizičku aktivnost. Farmakoterapija je dopuna navedenim mjerama. Ponekad je potrebna intenzivnija analgezija.

Uzroci bolesti su veliki, navest ćemo glavne: streptokokna infekcija tonzilitis, šarlah često dovodi do komplikacija - reumatizma; agresivna autoantitijela - proteini koje tijelo proizvodi u borbi protiv vlastitih tkiva; takva se situacija razvija s pogreškom u imunološkoj obrani, zbog koje ona zglobove doživljava kao strani element tijela - reumatoidni artritis; kršenje metabolizma purina dovodi do taloženja kristala mokraćne kiseline u zglobovima - giht; alergijske reakcije mogu zahvatiti zglobno tkivo s razvojem upalne reakcije - alergijskog artritisa; dugotrajna primjena određenih lijekova uzrokuje upalu izoniazid, D-penicilini, hidralazin, rupe - lijek artritis; bakterije se prenose u krvotok ili tijekom operacije - zarazni artritis; virusna ili bakterijska infekcija bilo koje lokalizacije može neizravno utjecati na zglobna tkiva - ovo je reaktivni artritis; akutna trauma - nedavna oštećenja udar, modrica, puknuće kapsule. Simptomi Bolest karakterizira akutna početna faza, odnosno, u pozadini potpunog zdravlja, osoba ima oštru bol u zglobu. Za autoimune oblike karakteristično je simetrično oštećenje malih zglobova - interfalangealno na prstima, zglobu, laktu. Giht u velikoj većini slučajeva započinje upalom zgloba između palca i stopala. Kod bakterijskog i reaktivnog artritisa obično su zahvaćeni veliki zglobovi s jedne strane: koljeno, kuk, sakralni na spoju kralježnice i zdjeličnih kostiju.

NSAR, uključujući i koksibe, dolaze u obzir kod refraktornih bolova ili znakova upale. Mogu se uzimati zajedno s drugim analgeticima npr. Miorelaksansi u niskim dozama ponekad ublažuju bolove iz napetih mišića koji trebaju podržavati artrotske zglobove. Starijim bolesnicima međutim uzrokuju previše nuspojava uz minimalni boljitak.

Oralni kortikosteroidi nemaju mjesta u liječenju artroze, ali zglobne injekcije depo—pripravaka suzbijaju bolove i poboljšavaju pokretljivost pri izljevu ili znacima upale. Sintetski hijaluronani analozi hijaluronske kiseline, normalne sastojine zgloba se mogu injicirati u koljeno gdje znadu smanjiti bolove na duže vrijeme do 1 god. Razna pomagala suzbijaju bolove i poboljšavaju funkciju kod spondiloze, gonartroze ili karpometakarpalne artroze palca, ali ih moraju pratiti specifični programi vježbanja.

Pri erozivnoj OA razgibavanje u toploj vodi sprječava kontrakture.

Dolaze u obzir i drugi postupci suzbijanja boli, poput akupunkture, perkutane elektrostimulacije i lokalnog utrljavanja npr. Laminektomiji, osteotomiji i totalnoj artroplastici se pristupa tek kad zakažu sve ostale intervencije. Ti se navodi sada klinički provjeravaju, kao i druga eksperimentalna liječenja.

U ovom poglavlju:.